nedjelja, 29.06.2008.
I pack my suit in a bag..I'm all dressed up for Prague..I'm all dressed up with you..
Bila sam se posvađala s njim večer prije nego je otputovao. I to me doista ubijalo u pojam. Na neki način sam bila užasno ljuta, a na drugi sam bila previše tužna. Putovao je u 5 ujutro. Budilica me nije probudila. Da ga pozdravim. Da se pokušamo pomiriti. Ne. Ja sam zaspala. Inače se budim na svaku vibraciju na mobitelu. Ali ovo sam prespavala. Probudila sam se tek kasnije. A do onda je vjerojatno već prešao granicu.
Cijeli dan sjebana. Spremam stvari. I dva kondoma neiskorištena koja imam već poprilično dugo. Ipak ih stavljam u novčanik. Zlu ne trebalo. Iako sam znala da ih neću koristiti.
I krenula na put. Mnogi umorni. Spavaju. Ja ne mogu. Previše sam tužna, ali trudim se ne izgledati tako.
Dok dolazim u Prag razmišljam si da je i on već ondje. U istom smo gradu. Udaljeni svega nekoliko kilometara. A mene ubija to što ga neću vidjeti. Ne želim ni pomišljati što li radi tog trena.
I slijedeći dan prolazi mnogo dečkiju. Prolaze. Samo prolaze. Kadkad se i zaustave. Ne polazim za njima. Još uvijek se nadam njemu.
I da. Dočekala sam ga. I da. Poljubio me kad smo ostali sami. I da. Opet sam uživala. Ruka u ruci. Miluje me. Mazi. Ne da me nikome. Iako raščupana, polugola, bez šminke...kaže mi da sam lijepa. Gleda me. Plavim očima. Stalno me gleda. Čvrst zagrljaj. Uzdasi na uhu. Vreli uzdasi. Najnježniji poljupci. Nježne riječi. Sasvim tiho.
Drugu večer sam zaspala. Sve sam to propustila ponoviti. I uvijek ću žaliti zbog toga.
Vratili smo se. Počinje zauzimati tvoje mjesto.
Morala sam te pitati varaš li svoju djevojku. Ne znam kako da shvatim odgovor: "Pa malo..."
- 13:19 -
četvrtak, 19.06.2008.
..sve te više volim ja, ljube moja..volim za života dva, željo moja..jedan život malo je, za mene i za tebe..
Mrak. Potpuni mrak. Prstima ti milujem obraz. Slušam ti disanje. Zagljeni. Sami na svijetu. Sami sa svojim mislima. Jedno s drugim. S milijun osjećaja. Različitih osjećaja.
Prošlo je više od dva mjeseca i mene još uvijek jednako boli. Danas sam dobila tvoju sliku. Predivnu. Predivnu. Doista si najljepše biće na svijetu.
Relationship status na facebooku ti je prazan. Trebam li se nadati? Ne usuđujem se pitati te.
Nisam velika vjernica. I sramim se što svaki dan molim Boga da prekinete.
Ali znaš li što me najviše boli? Boljeti je, zapravo, preblaga riječ.
Boli me...ubija me činjenica da mi nikada nismo dobili priliku.
Nisam imala priliku sve ti pružiti.
Hoće li biti kasno kad ti budem blizu?
Hoće li za godinu dana biti prekasno?
Trebam njega. Da mi pomogne da ne mislim na tebe. Inače bih mogla potpuno poludjeti.
Ubijaš me.
Boli me.
...you are one in the million and I love you so...:(
- 00:16 -
nedjelja, 15.06.2008.
..on je dio slobode za koji dajem sve! Stiže iz daleka, ostvaruje mi sne.. ali mi smo..sami protiv svijeta.
Znaš da mi je rekao da će mi posuditi jezik? Ali nježno. Ne smijem gristi. Jebiga.
4 zvjezdice je previše. Ali njemu savršeno odgovara. 5 kilometara dalje. Misliš da je previše? On ne misli.
Neću spavati s njim, ako te to brine, ali znaj da bih. Prilika neće dopustiti. Šteta. Iako seks u sauni jako primamljivo zvuči. Doduše sam seks s njim jako primamljivo zvuči.
5 kilometara… Metro?
Igor je sam u stanu do kraja mjeseca. A mene nema ovdje.
Prije par dana me nazvao oko ponoći. Pričali smo cijelu noć. Baš kao nekada. Volim slušati njegov glas.
Želi me vidjeti. Želi da dođem u Dubrovnik na ljeto. Baš kako smo se dogovarali. Znam da želi i da ostanem mnogo duže. Ne samo preko ljeta. Ali ne mogu nam to priuštiti. Definitivno je to prevelik korak.
Iako, volim ga. Doista. Znam ga svega dvije godine, rijetko ga viđam, ali ga obožavam. Prijatelj kakvog se samo poželjeti može. Sjećam se kad me zabunom prije dva ljeta nazvao «Nataša». Zato što je minutu prije razgovarao sa šeficom tadašnjom koja se tako zove. Misliš da je to razlog zašto toliko mrzim ime Nataša? Nije. To je jedna sasvim druga priča.
«Ima li tvoj pornić titlove?»
Plakala sam od smijeha. Iako je vama dečkima sve smiješno, mislim da on ima poseban smisao za humor.
«Barbara, prekini, smiješno se smiješ!»
Tko bi rekao da ima 26godina?
«Znam što je fejsbuk, nisam baš toliko star.»
Moj najdraži starac. :)
«Zašto ti nikada ne kažeš «Halo» kad te zovem?»
I svaki put kad mu se javim i ne kažem «Halo» prekinut će i ponovno me nazvati. Doista ponekad zna biti čudan.
«Ako se ikada oženim neću imati kćer. Curice od 15godina hodaju uokolo s tangama do sisa i bez grudnjaka. Šminke puno previše.»
On me voli u tenisicama i trenirci. Šminku doista ne voli. I ne znam zašto uporno zaboravlja da i ja imam samo 17 godina.
«Jesi ti primjetila kako glumci u pornićima nemaju gaće?»
Je, samo njega još čekam da mi bez gaća dođe. Zbilja me ne bi iznenadilo.
«Dođi u Dubrovnik, istrunut ćeš u tom Fešku.»
Znam. Doista je u pravu. On je uvijek u pravu.
«Zašto si tako zločesta prema meni? A je te volim.»
Kada je to rekao… Ne mogu opisati kako sam se osjećala. On doista nije neki mekušac. Ali mislim da nije bio ni sam svjestan što je rekao u tom trenutku.
«Da si mi barem ovdje.»
Koliko mi je samo puta to rekao…
Svoj život više ne mogu zamisliti bez Igora. Pa makar samo u sporednoj ulozi.
- 18:33 -
utorak, 03.06.2008.
..find time and play with innocence.. like you ever would!
Skini mi haljinu.
Haljinu crnu.
Koja u biti nije haljina.
Samo u tvojim očima.
Plavim.
Žudi za mnom kako ne bih žudila za njim.
Prvi pogled.
Dodir isprovociran.
Od moje strane.
Znaš li kamo će ruka?
Večer.
Daleko je grad.
Zaključaj vrata.
Neugodno mi je.
Tiho.
Samo budi tiho.
Ali šutnju ne podnosim.
Sjedni tu, pokraj mene.
Dolje je buka.
Znam što želiš dodirnuti.
Samo čekaš da te izazovem.
Ugasi svjetlo.
Sve nestaje.
Na trenutak.
Bliže.
Još bliže.
Želim te osjetiti.
Poljubi me.
Kao onda.
Nježno.
Duuuugoooo.
Toplo je.
Toplije je.
Dah na vratu.
Golo rame.
Vrelo.
Samo šutnja.
Cakle se oči.
U mraku.
Dolje je još uvijek galama.
Jedna ruka ispod haljine.
Haljine više nema.
Nikad je nije ni bilo.
Čipka pod prstima.
Pomalo mokra.
Ne treba nam to.
Koža.
Nabor na hlačama.
Ne želim hlače.
Volim gledati kako raste.
I osjetiti.
Tvoji prsti.
Moja koža.
Ondje gdje je najtoplija.
Mokri su.
Tvoji prsti.
Poljubi me.
Ljubi me.
Ljubi me.
Ljubi me!
Ljubi me.
Ljubi me.
Ljubi...
Vrat.
Rame.
Grudi.
Trbuh.
Hladan je.
Tvoj jezik.
Ondje dolje.
Trnci.
Po cijelome tijelu.
Krute bradavice.
Dođi gore.
Polako.
Legni.
Znam da to želiš.
Slina.
Cijelom dužinom.
Vakuum.
Čvrst stisak.
Jednom rukom.
Gledam te u oči.
Plave.
Odozdo.
Sjedimo.
Zagrljeni.
Blizu.
Jako blizu.
Tvrdo.
Zaslinjeno.
Na koži gdje je najtoplija.
Uzdah.
Glasan uzdah.
Prekida tišinu.
Tvrdo.
Baš kako želim.
Baš tamo gdje hoću.
Baš onako kako volim.
Dublje.
Gledam te.
Volim gledati plave oči.
Usne se dodiruju.
Samo dodiruju.
Strast.
Naglo.
Na meni sada.
Tvoje tijelo.
Znoj.
Naglo.
U meni sada.
Duboko.
Trzaj.
Uzdah.
Tvoja leđa.
Moji nokti.
Poljubac.
Vlažan.
Okrećem ti leđa.
Primiš me za bokove.
Čvrsto.
Tvoje usne.
Na vratu.
Nježno.
Uzdah.
Uzdah.
Uzdah.
Uzdah.
Uzdah.
Tišina.
Dva tijela.
Mokra.
Otkucaji srca.
U mraku.
Ljubiš me.
Tako nevino.
Tako nježno.
Miluješ me.
Kao da me ne želiš povrijediti.
- 15:46 -
ponedjeljak, 02.06.2008.
..zaspala bih ja sad na tvojim rukama..budila se ne bih nikada..
Plastične ružine latice.
MSN ti ne radi već mjesec dana. Tu i tamo koji SMS, tek toliko.
Sinoć ponovno san. San o tebi. Ružan sam.
"kad...bi....samo...znala...koliko....te.....volim...."
Cijeli dan me to mučilo. Nisam mogla prestati misliti o tebi. Poslijepodne sjedim ovdje. Kad mi na ekran iskoči jedan MSN razgovor...
"ej mala!"
Ti, nakon mjesec dana. Na show offline. Govorim ti koliko sam sretna što ponovno pričam s tobom. Ali ti opet inzistiraš sa svojim pitanjima prikrivene ljubomore. Ne smeta mi to. Ne smeta mi čak ni to što izbjegavaš razgovor o njoj.
"Ona ne mora znati..."
Misliš da se vidimo slijedeći tjedan? Hmm...ja ne mislim. Opet će se nešto dogoditi što će sprijećiti naš susret. Iako si mi se činio prilično zagrijan za tu ideju. Zagrijaniji nego u protekla 3 mjeseca.
"Samo do 8 ujutro....nažalost...."
Mnogo mi znači i tih 10h s tobom. Minus sat do dva sna. Ja zbog tebe ne bih ni spavala. Radije bih gledala tvoje lice onako iz profila. Tako mirno spavaš. I kad mi u snu okreneš leđa i povučeš deku na svoju stranu. Otkriješ me. Počnem se stiskati uz tebe dok se ne probudiš. Pa vičeš na mene da ću se prehladiti, zašto se otkrivam stalno. Ah, ni ne trudim se objašnjavati ti da si me ti otkrio.
Nisam sigurna hoću li moći vidjeti njega kad budem išla k tebi. I opet ponavljam i naglašavam - AKO budem išla k tebi. Voljela bih ga vidjeti. Ali nije nužno, ionako ću ga vidjeti za 3 tjedna. Što će tada biti ne znam. Ali nisam sigurna koliko ću moći govoriti o nevinosti pojedinih postupaka. Znaš da iskorištavam prilike koje mi se ponude. Jer samo dobre prilike kakve ja tražim su uistinu rijetke. Da ne govorim o prilikama s tobom. Niti jednu ne bih propustila. Nikada.
Plastične ružine latice.
"Tebi bih kupio prave..."
- 16:05 -
četvrtak, 22.05.2008.
..sweet dreams are made of these..
Sanjam. Ne sjećam se što točno, ali probudila sam se sva mokra. Vruće mi je. Vani se tek polako razdanjiva. Rukom pod jastukom pokušavam napipati mobitel. Kad otključam tipkovnicu, svjetlost me zabljesne i moram zažmiriti. Polako otvaram oči...prilagođavam ih na svjetlost. Novi događaji - primljen jedan sms. Njegov sms s riječima "Dođi mi večeras...". Primljen prije 2 sata. Još u nekom polusnu pokušavam tipkati sms. Ne odgovara, znam da spava. Čvrsto grlim jastuk. Opet čujem kako vani grmi. Ali ne smeta mi. Sanjam. Sanjam da je on na mjestu mog jastuka. Prolaze me trnci. Postaje mi hladno takvoj mokroj i otkrivenoj. Pokrivam se. Uskoro i zaspim.
Neke osobe mi ne žele dobro. Lažu. Lažu da nosim sliku koja nije njegova. I da stalno pričam o dečku koji nije on. Neka im je. Ako ih to veseli. Mene veseli moj dobrica. Kojem sam zahvalna za stvari kojih nije ni svjestan. I za njegovo "dođi mi večeras".
A što mi ti radiš ovih dana? Više ni ne znam. Boli me dok razmišljam o tome. Dok razmišljam o tebi. O nama. Vidimo se, ljubavi. Ljubav si moja, zauvijek. Zbog predivnih stvari. Najdivnijih trenutaka u mom životu. Pamtit ću to uvijek. Svaku jebenu sekundu! I ne želim da ostane na tome! Ne daj da se uskoro ne vidimo. ...ne daj da nestanem, ne daj da propustim...dok se gase svjetla jedno za drugim...
Naselje s narančastim svjetlima.
Preko mosta.
Preko pruge.
Gore.
Sjena.
Ti.
Osmijeh.
Spuštam glavu.
Sreća.
Napokon.
Tiho.
...večeras je opet pristao doći. Neću spavati sama.
Njegovo čelo prislonjeno na moje. Gleda me onim plavim očima. Netom što mi je na usne spustio poljubac. Gleda me nesigurno kao da pita smije li. Nasmijem mu se. On to shvati kao potvrdu. I nastavlja me ljubiti. Najnježnije. Miluje me, kao da me ne želi povrijediti. Zaboravljamo sve oko nas. Baš sve.
...uđi u san, jer ne mogu sama obići svijet...
...pogledaj sjaj, jer možda zbog nas je ljepši dan...
- 19:25 -
petak, 16.05.2008.
..because maybe...you're gonna be the one that saves me..
On svake večeri spava sa mnom. Doduše, ne baš svake, ali gotovo svake. I da, još je to sve samo...hmm...metafora?! Metafora...ili je to možda nestvarno? Mora li ono što nije fizički nužno biti nestvarno? Ova riječ "fizički" bi te sigurno najviše zanimala. Da, između nas je bilo nešto fizičko. Nešto slatko. Pomalo tajanstveno. Opuštajuće. Spontano i lijepo. Ne mogu to uspoređivati s onim što sam imala, ili što imam s tobom. Ne želim to uspoređivati jer nema smisla!
Sviđa mi se. On mi se sviđa. Poprilično.
No, da se vratim na ono s početka. Da, spava sa mnom kao što si ti spavao sa mnom. Svaku večer postoji nešto iskreno. Nešto najiskrenije. Nevino i slatko. Nisam sama. Ne mislim na tebe. To mi je trebalo. To me spriječilo da puknem. Spasilo me od onoga čega sam se najviše bojala. U onaj najgori, zadnji tren. Spasilo me i skrenulo na drugu stranu. Skreće me od tebe.
Ironično. Sve to si, zapravo, ti omogućio. Nesvjesno. I priznajem, kajala sam se što sam ti napravila tako nešto pred nosom, a ipak iza tvojih leđa. Ti si omogućio naše upoznavanje. Ti si potaknuo naše zbližavanje. Hvala ti što si me, makar nesvjesno, spasio od samoga sebe.
Mah...dosta mi je tih sentimentalnih sranja!
Ponekad lijepo zvuči. Ali ovo je previše. Iako ovo nije gluma ili nekakvo dodatno uljepšavanje. Nekakav kič. Sve je iskreno. Ali ne želim više tako. Bar ne trenutno.
Mogu li ti pričati o njemu. Mogu li pričati o njegovom slatkom poljupcu? Nešto toliko iskreno i spontano dugo nisam doživjela. Ozbiljan, a ipak zaigran...takav je. Seks ne spominje. Ne aludira na njega. Njegove asocijacije nisu seksualnog karaktera. Kao večine nas napaljenih pubertetlija. Zato kažem da me ljubio tako nevino. Preslatko. Kulturno. Jedna ruka ne mom licu, jedna drži moju ruku. Nježno zagrli. Voli me gledati u oči, baš kao i ti, uostalom. Njemu o tebi nisam pričala. Nije potrebno, on to ne zaslužuje. Ne zaslužuje da mu pričam o drugima.
Sinoć mi pošalješ sms, u svom stilu. Toliko da znam da ti je još stalo. I ja, iako to ne želim, uputim tebi nekoliko nježnih riječi, da znaš da sam još uvijek preslaba na tebe. To će još dugo trajati. Još dugo će se vrtiti u krug. Više nisam sigurna što želim. Ali mislim da me više ne možeš povrijediti.
- 22:19 -
nedjelja, 11.05.2008.
..pustit ću da zvijezda pada,plakat više ne trebam..još je samo ona sjala,sad više neće nikada!..
...nestaje...
...ljubavi....
- 19:53 -
srijeda, 30.04.2008.
..pustila sam suze neka teku..ali oči ne žele isplakati rijeku..
Naslov. Moja pjesma davno napisana. Prije 3 godine valjda. Da, gotovo 3 godine. Sada bih ju mogla posvetiti i tebi. Ali neću.
Ljubavi,
previše me boliš.
Sutra će on biti sa mnom. Neću ti to reći. Neću ti više ništa reći. Ne želim. Ne mogu. Bolje je tako.
Ljubavi,
slamam se.
Vidim tvoje ime na MSN-u i odjavim se. Namjerno. Ne mogu to gledati. Vidim propušten poziv od tebe. Ne želim ti se javiti. Bilo bi najbolje zaboraviti. Ali ne mogu.
Ljubavi,
teško mi je.
Igor mi dolazi. Valjda. Ovih dana. To će mi pomoći. Da ne mislim na tebe. Događa se ono čega sam se najviše bojala....
...ljubavi,
ipak sam se slomila.
Osmijeh uvijek na licu. Za svakoga lijepa riječ. Uvijek razigrana. Smirena na neki svoj način. Bezbrižna u svom svijetu. Sretna sam?
Ljubavi,
previše patim.
Gledam televiziju. Na računalu sam. Da mi odvlači pozornost. Glazba. Puno glazbe. Ali one glazbe bez mnogo osjećaja. Slučajno vidim onu nekada "našu pjesmu". Tad je gotovo. Plačem.
Ljubavi,
nisi ti kriv.
Ja više ne želim biti ja. Želim odbaciti osjećaje. Ovo je sada stvarno. I to se opet dogodilo. I sad ne želim nekoga poput tebe da me iz ovoga svega izvuče. Trebam čistu suprotnost. Mrzim osjećaje!
Ljubavi,
zašto ti postojiš u mom životu?
Sutra. Želim to sutra. Želim da se to dogodi sutra. Želim. Jako. Potrudit ću se. Bože, daj mi snage.
Da, doista, ovo je bilo licemjerno. Boga moliti za nešto. Boga u kojeg sam posumnjala. Doista.
Ljubavi,
kad bih te bar mogla mrziti.
Želim tugu pretvoriti u bjes. Veliki bjes. Ali se sjetim kako je bijes samo maska za tugu. Osjećaje sam predugo skrivala pod maskom. Vrijeme je da ih se promijeni iz korijena.
Ljubavi,
htjela bih željeti drugoga.
Postoji jedan veliki problem. Ja nikada ne želim nikoga izgubiti iz svog života. Ali ne znam bih li dulje patila da tebe nekako izbrišem iz njega ili da te u njemu zadržim pa da me samo podsjećaš na sve ono što smo zajedno prošli, i možda više nikada nećemo.
Ljubavi,
mene boli kad znam da si sretan.
Ne mogu više ovako.
Ljubavi,
volim te.
ali srce, još nam je previše stalo...
..ono što smo imali se ne zaboravlja...
NIKADA !
- 18:11 -
nedjelja, 27.04.2008.
..Zagorci smo ljudi pravi, kaj nam pak moreju? svi odlaze svi prolaze al Zagorci ostajejuuuu!..
V Zagrebu bila jučer. Loše bilo prilično. Ali dobre neke stvari se desile. Zbilja.
Zagorec bil kum. Bratić krizmu imal, jel! Pa mene zabavljal s pričama o kleti i Krapini. Ah, nisam pa mu mogla da velim kak znadem nekog iz Krapine! Tak je to, kad sve potajno delaš. Nemreš nikome kazati. Al zgoden kum bil. Šteta kaj je oženjen i klinca ima. Vi Zagorci mi tak zgodni. Sestrična veli kak ste bahati, škrti, i vućina umišljeni bogataši! Skoro sam joj povjerovala. Ali sem onda vidla kak se za van sprema. Kak se oblači kak neka jeftina seljanka. Kak puši po skrivećki i sluša cajke. Tak sem shvatila zakaj ono misli o Zagorcima. Zato kaj su preveć bolji od takvih zatucanih purgera. Štela je da pem z njom vani, ali radije bum se ubila nego da idem z fuficama od njenih prijatelica na cajke! Išla z bratićem po Zagrebu. Pokazal mi je fakultet strojarstva moj budući. Tak sem bila sretna kaj sam ga vidla iako ne zgleda baš nekaj lepo.
Teta iz Slovenije bila tam. Pozvala me da k njoj dojdem na leto v metal kamp! Morem i kojeg prijatela z menom popelati. Tak je rekla. Ima mesta za deset ljudi. Luka i Jelena idu z menom valjda. Al ne bum ja išla sam z njih dva. Treba i meni neki dečec. Zna se na kog mislim. Znaš pa i ti. Nikaj teškega za pogoditi! Samo mislim da ga stara ne bi pustila z nama. Iako verujem kak bi on išel. No dva meseca ima do onda pa bumo našli nekega. Jedva čekam. Zanimljive bu bilo. Sve v svemu u svakem zlu neke dobro. Da nisam v Zagreb išla, ništa ne bi bilo od metal kampa.
Mal preje saznala da Ana ide z nama. Dobre, al bilo bo bolje kad bi mali išel. Idealna prilika. I za mene i za njega. Kaj sem prokleta. Da me čuje neke ko ne bi trebao, veselo bo mi bilo. Kaj morem? Nemrem si pomoći. Tak je dobar. Ti si ljubomoren, a kaj pa tebi morem? Sem toga, morem i ja biti ljubomorna. I jesem i bum uvek bila! Kad si rekel kak ti veza ide ok ali nije baš nekaj sjajnoga, rekla sem ti kak mi je drago. Kaj da ti radim ak se sad ljutiš na mene zbog toga? Znaš da sem iskrena. I znaš da te volim. Ali volim ja i dobre dečece poput onog malega. I ne bum zbog tebe uskraćivala si neke stvari. Ak moreš ti morem pak i ja! I da samo znaš kak ga budem iskoristila. I samo nek izvoli on mene da iskorištava.
I da sam znaš kak tebe budem iskoristila kad ti curica ne bude blizu. Nemre ona paziti na tebe. Znam da si ti pa predominantni da bi bio z starijom curom. Volim kad si tak dominantni. Ne buš ti nikad žalio kaj ju varaš z menom. A ni do sad nisi.
- 12:50 -
